Jedna žena
Upoznala sam jednu ženu. Srednjih godina, pristojnog izgleda. Već na prvu imala je nešto ne svakidašnje u sebi. Nikad se nije smijala, na fotografijama. Uživo, vrlo rijetko. Imala je artikulisane pokrete, trudila se da ih njeno ponašanje prati. Bila je komunikativna, radoznala ali nkada nije otkrivala ništa o sebi. Držala je distancu. Njeno lice uvijek je imalo isti izraz. Kao što nije ce nikada nije otkrivalo sreću isto tako nije ni tugu. Nervozu je povremeno iskazivala,samo u rijetkim trenutcima. Izgleda da to još uvijek nije usavršila, da sakrije. Za nju nisu postojala iznenađenja, isto tako ni razočarenja. Kao što sam već rekla bila je pričljiva, po nekad čak i brbljiva. Bezobzira na to nikada joj nije izletilo ono što nije trebala. Nije moguće da nije imala prošlost, međutim bila je maher u sakrivau iste. Dijeliće svojeg života bi djelila sa mnom kao i sa ostalima, onoliko koliko je ona misila da treba. Voljela je akohol, koji takođe nije moga da je razoruža. Kafana, muzika, vino bili su njeni relaksanti. Nije čak imala ni svoju pjesmu. Ili jednostavno nije znala da se pronađe ni u jednoj, to kažem a i sam znam da nije istina. Nikotin, on je bio njen omiljeni porok. Od načina na koji je mahala sa svojom zapaljenom cigaretom,mogao se procjeniti nivo njene nervoze u nekim momentima. Bila je tvrdoglava. Niko nikada nije uspjeo da promjeni njeno mišljenje. Mogla je samo da sasluša, al' svaki put bi uradila po svom. Ona često kaže, da nije znala drugačije. Uvijek je imala u svojj glavi sliku kako bi šta trebalo da izgleda, da se uradi i za nju nije postojalo nijedno drugo rešene. O srpstvu recimo, znala je jako malo. Mada je uvjek isticala kako je „neuki lokal patriota“. Srbe i prijatelje,kojih je kako i sama kaže imala malo, niko nije mogao da joj dira.
Ono što je najviše od svega prezirala jesu suze. Nikada nije plakala. Bar je tako tvrdila. Suze su za nju bile najnepotrebnija, izlizana stvar. To je bio ukras kukavica. Često je u šali znala reći,kako ona nema vremena za to, a i razmaže joj se šminka pa ružno izgleda. Voljela je da se šminka, doduše ništa pretjerano. Otprilike, uvijek je imala istu količinu šminke na sebi. U noćnim izlacima malo više,ali nikad manje od uobičajnog.
Nikada nije pričala o ljubavi. I to je bila jedna od izlizanih stvari. Toliko izlzana da ona o njoj nije mogla ni da priča.
Sem tvrdoglavosti, bila je jako hirovita može se reći i razmažena. Priznavala je te svoje negativne osobin i nikada ih nije osporavala. Tvrdoglavost joj je kako kaže genetska predispozcija. Svi njeni predci imali su tu karakteristiku pa je bilo neminovno da je i ona naslijedi. Hirovitnost, sa kojoj je ponekad znala itekako da pretjera opravdavala je svom horoskopskom znaku. Uvijek je isticala kako je rođena u periodu najzahtjevijeg i najkoplikovanijeg znaka. Kako je jednostavno to razlog kako njene hirovitosti . razmaženost je bila ta koju je ona kategorički osporavala. Nije nikada priznala da je razmažena, svjesno je lagala i sebe i druge. Rijetki trenutci su bili kada bi otkrila da možda jeste razmažena jednoj osobi. Svojoj majci. Tvrdeći da njih dvije znaju koji je razlog tome.
Kao što je rijetko pričala o ljubavi isto tako rijetko je pominjala muškarce. Nije ih voljela,nije ih se ni bojala. Ponekad bih ja sebi dala za slobodu da je pitam kako je moguće to da nikada ni jedan muškarac nije ostavio dovoljan trag kod nje da ga makar ponekad spomene. Kako to da je njeno srce toliko hladno i otporno na muškarce za kojima žene svakodnevno pate, uzdišu,vole ih, preziru, proklinju. Da li je moguće za toliko godina koliko je imala da nikada nijednoga nije volljela. U jednom od takvih razgovora rekla mi je „Rođena sam kao ničija, takva želim i da umrem“.
Žena, o kojoj sam vam sve vrijeme govorila jesamo zapravo ja. Ako ste pomislili da ne postoji neka žena tolko hladnokrva na gore navedene stvari, razočaraću vas. Postoji. Ja sam ta. Sada, ako mislite da se ponosim tim, odmah ću vam reći da se ne ponosim,ni najmanje. Ako mislite da sam samo trenutno razočarana pa imam fasadu ili da sam godina izgradila neki zaštitni bedem iza koga se krije naivna, ranjiva djevojčica, nije ni to.
A ako vas baš zanima da li sam nekad bila takva i da li sam nekada i ja voljela, a vjerujem da zanima, reću vam da jesam. Voljela sam. Voljela sam toliko da nisam mislila da tolika ljubav postoji. Čak sma se u nekim trenutcima bojala sebe jer nisam bila sigurna da li čovek može toliko da voli ili jednostavno ima dijagnozu mazohiste, za koju ni sam ne zna. Još uvijek nisam sigurna koje je od to dvoje. Valjda, nekada shvatim.
Ono što vam neću dozvoliti,a vjerujem da je dostava vas pomislilo, jeste da me smatrate kukavicom. Nije meni neko jednom u životu slomio srce, pa sam se ja razočarala i odlučila da to nikad nikome više ne dozvolim. Nije istina. Nikada se nisam stidila svojih emocija. Emocije su nešto što svaki čovjek ima u sebi. Ako su one iskrene i čiste njena ne treba da bude sramota. Već treba da se ponosi njima. Ja sam se svojim ponosila, al' sma imala tu nesreću da ih prvo dokazujem, a posle nudim i bezgranično dajem čovjeku koji ne da ih nje imao prema meni već je imao potrebu da mu ih dolazujem. Nije on kriv. Glavni i jedni krivac sam ja. Dozvolila sam da svoje emocije poklanjam čovjeku koji je sa njima samo hranio svoj ego. Koji ih je uzimao onda kada su mu trebale i falile, a vraćao mi ih onda kada mu nisu bile potrebne. Igrao se, toplo hladno. Nisam bila naivna, nije mi bio prvi. Al' isto tako nasjedala sam naivno na tu igru i svaki put izlazila poražena. I ne,nije on taj koji je napravio kučku od mene. Sama sam se takvom napravila.
Nema potrebu da se pravdam za svoje postupke, al' imam potrebu da ih ovaj put iznese zbog sebe. Kučkom me napravilo to što sam dopustila sebi da zavolim nekoga toliko jako da bude u meni više od mene same. Što sam dopustila sebi da moj imunitet bude neko drugi. Što sam dopustila sebi da mi je neko bitniji od mene same. Što ga bez obzira na njegova poniženja, iskorištavanja,manipulisanja nisam uspjela zamrziti. Iz ljubavi se rađa mržnja,a iz mržnje ravnodušnost. Ja se nisam uspjela pomaći sa ovoga prvoga. Moju ljubav nije uspio da ubije niko. Moji prijatelji koji su me iz krajnje dobre namjere odvraćali od njega, ja koja sma postala svjesna svoje situacije. I na kraju sam on. On se trudio da ubije svu molju ljubav prema njemu,al' nije uspjevao. Ona je bila samo jača. Na kraju postala je jača od mene same. Prevazišla me.
Sve u životu prođe, bar tako kaže. I ja vjerujem u to. Negdje u dubini sebe znam da će ova ljubav nekada prestati. Toga se najviše i bojim. Znam kada ona prestane da će ostati praznina. Praznina koju niko nikada neće uspjeti da popuni. Samo iz jedog razloga. Zato što je on u mojim očima taj, taj koga sam zavoljela kao osobu. Prvi čovjek koga sam prihvatila sa svim vrlinama i manama. Čovjek koga nikada nisam željela da promjenim. Znam,nisam ni mogla. Ali i da jesam ne bih.
Zato ovu svoju patetičnu, izlizanu nekome jadnu i ofucanu priču završiću svojoj rečenisom. „Rođena sam kao ničija, takva želim i da umrem“. To svakako ne znači da ću život proživjeti sama,ali znači da nikada niko neće moći reći da sam njegova. Jer ja sam to samo jednom uspjela biti. Samo jedan je to za mene mogao reći.
Normal 0 false false false EN-US X-NONE X-NONEFilm i moda: “Breakfast at Tiffany’s”
Da li je uopšte moguće pominjati i modnu i filmsku industriju bez čuvenog “Doručka kod Tifanija” koji je i dan-danas jedan od modnih i filmskih parametara! Naravno, današnjoj publici film ne znači isto što je značio publici u vrijeme kada je film nastao. Danas ga gledamo kao modni izraz predivne Odri (Audrey Hepburn).
“Doručak kod Tifanija” (Breakfast at Tiffany’s), 1961
Ako želimo da razgovaramo o Odri Hepbern kao o modnoj ikoni, “Doručak kod Tifanija” mora biti naša polazna tačka. Ovaj film je osuđen na slavu, počevši od Trumana Kapotea (Truman Capote), čoveka koji je napisao kratki roman na kome je baziran film i koji je u društvu Bejb Pejli (Babe Paley) i Glorije Ginis (Gloria Guinness) važio za najbolje obučenog. Dorijan Li (Dorian Leigh), jedna od uspešnih manekenki četrdesetih i pedesetih, bila je inspiracija za Kapoteovu glavnu junakinju Holi Golajtli (Holly Golightly).
Dodajte tome Givenchy komade odeće za Hepbernovu i najbolje pretrpane koktel žurke koje su ikada snimljene – i imate sofisticiranost koja ne može da se izmeri. Ovaj film takođe bilježi melanholiju Menhetna, što samo produbljuje njegov značaj. Uvodna sekvenca filma je upečatljiva: Hepbern, obučena u jednostavnu elegantnu %
Potpuno nevjerovatne činjenice o Ani Vintur
Urednica američkog izdanja magazina “Vogue” jedna je od najitrigantnijih žena današnjice i možemo reći da su njen život, ali i karijera prava enigma. Zato i ne čudi što se veoma malo zna o ovoj ženi koja je uspjela da od svog imena napravi brend, a koja je i danas strah i trepet čitave modne industrije. Zato vam danas otkrivamo potpuno nevjerovatne činjenice o Ani Vintur.
Ana je jedno kraće vrijeme radila kao urednica jednog ženskog erotskog magazina zvanog “Viva”.
Prva naslovnica magazina “Vogue” koju je uređivala u svojoj karijeri toliko je bila drugačija od dotadašnjih da su je ljudi koji se bave dizajnom magazina pitali da nije napravila grešku.
Priča se da godišnje na garderobu potroši 200 000 dolara.
Jedno vrijeme je radila za “Harper’s Bazaar”, ali je otpuštena zato što “nije razumjela američko tržište”.
Verovali ili ne, Ana Vintur odlično pleše ili barem tako tvrde njeni prijatelji.
Svakoga jutra ustaje veoma rano, u pet, a liježe najkasnije do deset.
Godišnje zarađuje više od dva miliona dolara.
Istu frizuru nosi još od svoje petnaeste godine.
Nosi specijalno za nju napravljene cipele brenda Manolo Blahnik, čija je boja određena tako da potpuno odgovara njenom tenu.
Iako je danas jedna od najbogatijih i najuspešnijih poslovnih žena na svetu, Ana je napustila srednju školu.
Nakon što je tokom jednog eventa prosula na sebe kafu, Ana na modnim događajima nikada ništa ne pije.
Na žurkama nakon revija ili onima koje se održavaju nekim drugim povodom ne ostaje duže od 20 minuta.